Dear diary... :)

"Dragi dnevnice,

vratila sam se sa Nevening rodjendana, i bilo je SUPER! Nisam se smuvala sa Djordjem, ali smo se zato izljubili u obraz (on je mene cak 4 puta!). Jeste da smo se igrali istine/izazov, ali je bilo carobno!  Ali to nije sve. Krene on mene da poljubi u jedan obraz,i pametna Andrea mi u tom momentu okrene glavu, i on me je zamalo poljubio zapravo! Ne smem ni da pomislim sta bi bilo da se to desilo pred svima. Verovatno bih ga onda otkacila. A tako mi je sladak!"

HAHAHAAHAHAHAHAHAHA.

Ljudi moji, morala sam da prepisem ono sto mi je toooliko osvezilo dan! Ovo je inace bio odlomak iz mog dnevnika kada sam,sa 12 godina, bila fatalno zaljubljena u Djoleta. Jos uvek me boli stomak koliko sam se smejala :) Prvo sto sam uradila je bilo okrenula Djoleta- 'Sunce ti tvoje, slusaj sta sam nasla!' Umrli smo od smeha... Naravno kao drugovi. Nasa romansa je okoncana pre mnogo godina, a zavrsila se upravo poljupcima u obraz i silnim grljenjima, posle male mature.

Jao kako mi secanja naviru kad citam ovo.

I pritom me neka muka u stomaku uhvati kad pomislim sta li danasnja deca pisu... Ovaj tekst je za danasnju decu u prvom osnovne, nazalost. Ono sto ce oni sutra pamtiti su prva vatanja, zvalavljenja i prvi 'kres' pre osmog osnovne....

Nemam sada snage da raspredamo tom kulturoloskom fenomenu, samo sam htela da i druge nasmejem. Ako procitate, of course :)

pa, do sledeceg kuckanja, ljubim vas sve (u obraz, naravno)

 

M.


mmm... something :)

Mentalni fitness.
Znate onaj (svakodnevni) osecaj koji vam se mota po glavi, zvani 'spisak stvari koje treba obaviti'? Danas. Do kraja nedelje. Do kraja zivota.
Toliko planova, kod mene u glavi uredno napisanih Arial fontom, velicine 10, a za hitne stvari 12, boldovano.
Sta cu kad sam vizuelni tip...


Elem, proteklih par dana sam nekako bila okupirana razmisljanjem o 'must do' stvarima, da ih na kraju nisam zapravo zapocela. I to mi se redovno desava. Kao da imam taj svoj mali komp u glavi, i umesto da radim stvari sa tog svog spiska, ja se ALT-TABujem u firefox, i krstarim netom. Bilo gde. U tim momentima izgledam samoj sebi kao Homer Simpson, znate ono kada su u njegovom mozgu majmuni koji pevaju. Ili on kako jede krofne, ili (mmm...) something.


E pa tako nekad samoj sebi izgledam. S tim sto, kada sam na dijeti, moji majmuni jedu krofne. Ili bi makar zeleli.


Juce sam se malo trgnula. Zapravo sam procitala taj spisak, i DOZIVELA ga. To je bilo to. Zapravo SHVATITI da moram nesto da uradim. Volim taj osecaj, osecaj budjenja i kontrole.
Kao kada te mrrrziii da odes na trening, a kad se nekako nateras da odes, i zavrsis sav u znoju i sreci, zapitas se kako li te je ikad mrzelo da se osetis srecnim (i znojavim ;).
Tako da sam ja od juce zvanicno krenula u moju mentalnu teretanu. Svaki dan odredjene vezbe,  dok ne izadjem preoblikovana i srecna.


Ovo sam morala da objavim. Prvo sebi, pa i drugima. Cisto da mogu da se vratim na ovaj link, u momentu kada nisam tako optimisticna, i da kazem sebi- NASTAVI! Samo pomisli sta dobijas na kraju puta...  I da pomislim na mog Dejku, koji je sve mogao. Onda vec bude malo lakse.
 
Eh, dragi moji, hvala na paznji i dovidjenja. Kuckamo se uskoro :))
M.